Posveta Šimiću

Onda kada ne pronađeš mjesec

ili svjetla neonskih natpisa na ulici

pronađi zvijezde.

Izgorjet će za tebe silinom kojom sjaje.

(Očajnički će isijavati poruku

svjetlosnim godinama daleko.)

One su djeca koja zadržavaju dah

sve dok ih ne počneš preklinjati da prestanu.

Samo čekaju da ih opomeneš.

I onda kada ne začuješ šapate

ili jeku ljudskih tragova

pronađi zvijezde.

One su nosioci tvojih okusa

balzamiranih kraljevskom šutnjom.

Zauvijek će biti otisnute

u prostorima između prostora

i prostora.

Nekako u pukotinama vječnog ništavila

pronaći ćeš moje riječi.

(Protkan sam kretnjom.)

Samo čekaju da ih osjetiš.

U grimasama noći,

kada ne poznaješ lica,

pronađi zvijezde.

Bit će dovoljno daleko od očiju

da ih se zaželiš.

Prožet će te staklom

i slamat ćeš se na svakome koraku.

Ali pratit će te kao što majke prate djecu.

Odrastat ćeš među zvijezdama.

Samo čekaju da se umiješ njima.

Stoga onda kada ne pronađeš mjesec

ili svjetla neonskih natpisa na ulici

pronađi zvijezde.

Zvijezde tisućama života daleke.

Već ugasle zvijezde,

nepoznate nam,

sačuvane.

A kada me ne bude,

nećeš zaboraviti zvjezdane riječi

koje ti šaljem otkad sam

otvorio oči.

One samo čekaju da ih čuješ.