Knjige petkom: "Zahvalnosti", "Pisma čitateljici", "Hotel Wartburg", "ja se zovem lidija deduš"...

Povod za temu starosti je knjiga Zahvalnosti autorice Delphine de Vigan. Starosti se pristupa toplo i realno. Glavni lik romana je Michka Seld, starica s licem djevojčice koju godine i sve veća zaboravnost i gubitak riječi tjeraju da se preseli u dom za starije i nemoćne. Tamo je redovito posjećuje susjeda, mlada žena Marie, čija je majka bila depresivna pa joj je Michka puno pomogla u tim životnim trenucima. 

Isprepliću se ljudske priče i odnosi, a u njihove razgovore uključuje se i Jerome, logoped iz doma, koji ima svoje životne priče (kao uostalom svi mi). Marie i Jerome uključit će se u Michkinu posljednju želju; zahvaliti onima koji su joj spasili život dok je bila mlada. Ovo nije priča samo o zahvalnosti niti samo o starosti (koja nije shvaćena tragično, dapače), nego i priča o svim onim ljudima koji se usputno nađu u našem životu i pomognu nam, a da ne traže ništa zauzvrat.

Olja Savičević Ivančević piše Pisma čitateljici. U pismima (koja to i nisu) iz pera jedne proaktivne, liberalne i samosvjesne žene progovara o odnosu prema ženama u Dalmaciji i u Hrvatskoj, o odnosu prema ženama autoricama, o abortusu, o djetinjstvu, o menstruacijama … o svemu onome s čime se jedna zrela žena nosi. 

Postojanje muškaraca u njezinom životu je jasno, ali i vrlo suptilno naznačeno – svjesno daje prednost ženskim likovima. Progovara o pisanju, a zanimljive su i njezine reference na mnoge autore koji su u nekom trenutku obilježili njezin život. Pitko i čitko štivo kojim autorica intrigira i poziva na čitanje njezinih knjiga posebno one koji se slažu s većim dijelom njezinih stavova.

Hotel Wartburg Zorana Žmirića je još jedna vikend preporuka „smjene A“. Jednostavno pisana knjiga o jednoj tipičnoj „ex Yu“ obitelji i njihovom limenom ljubimcu. Wartburg je istočnonjemačka marka vozila, crveni karavan koji je svjedok povijesti te obitelji. U središtu pažnje je disfunkcionalni odnos oca i sina. 

Autor izvrsno prenosi emocije : ljutnju, bijes, zamjeranje, netrpeljivost, a na kraju i oprost. Pisan u ja formi, svima nama (a posebno malčice starijim kolegicama i kolegama) zanimljiv roman, jer evocira uspomene iz vremena odlaska u Trst po traperice…

Životna, a opet posve drugačija je knjiga Lidije Deduš naslova ja se zovem lidija deduš. Iako je na naše police smještena u poeziji, postoje i kritičarski prijepori o tome radi li se o poeziji ili prozi. Svaki pasus započinje rečenicom / stihom „ja se zovem lidija deduš“ što tekstu daje određeni ritam (koji je obilježje poezije). 

S druge strane, autorica nam servira dnevničke zapise iz života lidije deduš (postojanje radnje, koja je argument za one koji tvrde da se radi o prozi). Autorica namjerno koristi mala slova u imenu i prezimenu glavnoga lika, a da bi stvorila novu osobu, različitu od nje same. Vrlo originalno, čisto, kristalnojasno, autoironično i humoristično. Preporuka za sve koji su otvoreni novim, neuobičajenim formama.

Kolegice iz Dječjeg odjela Stribor zadužene su za predstavljanje dječjih naslova. Ovi današnji primjenjivi su i čitki svim generacijama pa su plijenili našu pažnju. Ipak naglašavamo da su prvotno namijenjeni djeci.

Ivana Šojat napisala je roman Oblak čvoraka. Danas se držimo životnih knjiga, a i ovo je jedna od onih s kojom se većina može poistovjetiti ili barem saživjeti. Lucija, učenica osmog razreda, izložena je vršnjačkom nasilju. Na nju se to odražava psihosomatski, cijela situacija dovodi ju do redovnog povraćanja. 

Iako je njezina obitelj funkcionalna i skladna, roditelji niti ne naslućuju što se događa, a ona, naravno, prešućuje, kao i većina njezinih vršnjaka u sličnim situacijama. Knjiga završava sretno, što je logična poruka mladim ljudima koji se nađu u sličnoj situaciji, a koji bi knjigu uzeli u ruke. Ptice u naslovu asociraju na slobodu kojoj Lucija teži.

Ivanka Ferenčić Martinčić i njezina slikovnica Lisac i mudra kraljevna dovela nas je do najmlađe dobi, kojoj je namijenjena. Bajka je to o liscu koji želi steći mudrost pa za savjet o načinu stjecanja iste pita mudru kraljevnu. 

Ona ga savjetuje da treba puno slušati, puno čitati, a kad dođe trenutak, puno i pisati. Iako lisac postaje pisac, naglasak nije na odredištu to jest na postignutom cilju: naglasak je na putovanju na kojem se gradimo, ljepota je u svakom trenutku, ljepota je u usponima i padovima. Ponekad smo na cilju, a da toga nismo niti svjesni. 

Uživanje u svakom životnom trenutku naša je ovotjedna poruka vama – za početak, uživajmo u (slobodnom) vikendu 😊